Nezaposlenost mladih je jedan od najvećih problema u Hrvatskoj. Ta tema se često pojavljuje u medijima i iz tog razloga je Mreža mladih Hrvatske odlučila napraviti infografiku te prikazati osnovne pojmove i podatke koji se vežu za tu temu. Često se od strane političara i javnih osoba neadekvatno interpretiraju podaci pa smo odlučili razjasniti osnovne nedoumice oko nezaposlenosti i objasniti kako se ona računa i što ona pokazuje.
Populaciju radno sposobnih mladih u Hrvatskoj od 15-24 godine prema podacima Hrvatskoga zavoda za statistiku čini 511000[1] osoba. Njih dijelimo na dvije skupine: one koji su radno aktivni, i oni koji su radno neaktivni. Radno neaktivnu populaciju čine učenici, studenti, umirovljenici, muškarci ili žene koje su kućanice te nisu zaposleni, nisu dostupni za posao i ne traže posao. Mladih od 15 do 24 u Hrvatskoj koji su radno neaktivni je oko 72%[2]
Radno aktivno stanovništvo također dijelimo na dvije kategorije. Dijelimo ih na zaposlene i na nezaposlene. Nezaposleni su oni koji su sposobni i voljni raditi te aktivno traže posao, ali ga ne mogu pronaći.
Postoje dvije metode za računanje broja nezaposlenih: registrirana i anketna nezaposlenost. Kod prve metode, broj nezaposlenih se dobiva tako da se zbroji sve koji su se upisali u evidenciju nezaposlenih u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Nedostatak ove metode je što se ne upisuju svi nezaposleni u evidenciju nezaposlenih te što podaci nisu usporedivi s drugim zemljama. Anketna metoda je standardizirani način prikupljanja podataka o broju nezaposlenih. Tu metodu koristi Eurostat te ona zadovoljava kriterije Međunarodne organizacije rada. Državni zavod za statistiku također koristi tu metodu za mjerenje nezaposlenosti te smo iz toga razloga uzeli upravo njihove podatke za ovu infografiku.
Stopa nezaposlenosti se računa tako da se podjeli broj nezaposlenih s brojem radno aktivnih stanovnika. Taj način statističkog prikazivanja nezaposlenosti je već dugo vremena standard, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Stopa nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj se kreće oko 50% i Hrvatska je treća po redu po stopi nezaposlenosti mladih u EU, odmah iza Španjolske i Grčke.
Drugi način statističkog prikazivanja nezaposlenosti koji se uglavnom ne koristi jer potencijalno stvara iskrivljeni dojam o tržištu rada, je udio nezaposlenosti u radno sposobnom stanovništvu. Taj izračun se dobiva tako da se broj nezaposlenih podijeli s ukupnim brojem radno sposobnog stanovništva(koji uključuje i neaktivno stanovništvo). Ova metoda stvara dojam da je 86% mladih zaposleno, a da je svega 14% nezaposleno. Taj podatak iskrivljuje percepciju o problemu i ne bi se trebao koristiti u javnom diskursu.
Jednako tako, iz iste baze podataka mogao bi se izračunati udio zaposlenosti u radno sposobnom stanovništvu te bi se moglo zaključiti da je nezaposlenost puno veća nego što to ona realno jest (oko 86%). Razlog tome isto leži u činjenici da je u crvenom dijelu grafa obuhvaćen neaktivni dio radno sposobnog stanovništva kao što je slučaj i sa udjelom nezaposlenosti u gornjem grafu.
Konačno, što nam stopa nezaposlenosti mladih od 50% govori? Ona nam ukazuje na činjenicu da od ljudi koji su došli do dijela života kada žele početi raditi, njih više od pola ne može naći posao. Ta brojka govori da hrvatskom tržištu rada nedostaje kapaciteta da apsorbira barem polovicu populacije osoba od 15-24 koje bi uopće mogle stupiti u radni odnos. U borbi protiv visoke nezaposlenosti mladih ne treba bježati od ovih podataka, treba se suočiti s njima.