Mreža mladih Hrvatske sudjelovala je na prosvjedu protiv obveznog vojnog roka koji je organizirao Centar za ekonomsko obrazovanje, a koji se održao na Trgu bana Josipa Jelačića u subotu, 27. rujna 2025. godine.
Među govornicima bio je i naš predsjednik Upravnog odbora, Marin Capan, koji je u govoru poslao poruke koje je Mreža prethodno komunicirala tijekom projekta “Budućnost bez roka!”, a koje proizlaze iz našeg stava opisanog u pozicijskom dokumentu.
Ispitivanje koje smo proveli pokazalo je da mladi novce predviđene za njihovo prisilno slanje u rovove žele preusmjeriti u budućnost: želimo bolje obrazovanje, želimo da ni mi ni naši roditelji moramo čekati mjesecima na liječenja koja spašavaju živote, želimo da si možemo priuštiti stan u gradu u kojem živimo i radimo, više centara za mlade i više stipendija! Želimo ulaganja u nas i u mir, a ne u bombe i metke!
U sklopu tog projekta izradili smo priručnik o prizivu savjesti i informativni letak kako bismo mlade informirali o njihovom ustavnom pravu koje je izostalo u javnoj komunikaciji. Također, objavljivali smo vox populi videe mladih i njihovih mišljenja.
Informirali smo mlade o prigovoru savjesti na nošenje oružja - našem ustavnom pravu koje se namjerno izbjegava komunicirati javnosti. Dapače, sve ono što smo mogli čuti je osmišljeno da mlade odvrati od civilnog služenja. Od višestruko niže naknade, duljeg trajanja i bez benefita koje donosi vojni rok - radi se razlika u kojoj mnogi neće imati izbora.
Ako će vojno služenje biti nagrađeno plaćom, statusnim prednostima i prednosti u zapošljavanju - onda zapravo kažnjavamo one koji imaju moralni ili vjerski priziv savjesti. Socijalno i ekonomski ranjiviji neće si moći priuštiti priziv savjesti, a žene, stariji, osobe sa zdravstvenim poteškoćama bit će stavljeni u goru poziciju pri zapošljavanju. A to nije izbor - to je ucjena.
Upozorili smo i na proces kako se donosi ova odluka i izmjene zakona. Od prijedloga zakona za koji se u javnom savjetovanju odbilo 175 od 192 komentara, a prihvatilo samo njih 5 pa sve do pokušaja uspostave dijaloga u kojima se nadležno ministarstvo odbilo uključiti i čuti mišljenje mladih.
Vodili smo dijalog - na okruglom stol u Saboru, uz vojne analitičare, saborske zastupnike, profesore s vojnog učilišta, vodili smo dijalog iz kojeg je izostao ključni akter - MORH. Isključivanje iz dijaloga sa skupinom koju to najviše zahvaća jasna je poruka svim mladima da naše mišljenje u Hrvatskoj očigledno nije važno. No, naše mišljenje je ključno. Nije to jedino ministarstvo koje se tako ponaša. Korijenski je to problem našeg društva. Pitate se sigurno kako ga naše društvo rješava. Odgojem? Obrazovanjem? Dijalogom? Suradnjom?
Ne! Odgovor društva je potpuno drugačiji. Društvo je zakazalo. Misle da će dva mjeseca brzog tečaja slaganja kreveta, kondicioniranja i čišćenja vojne opreme naučiti nas svim onim vrijednostima o kojima su propustili s nama razgovarati dok smo odrastali. Niste ulagali u našu mladost pa bi sad od nas radili vojnike? E pa neće! Vojni rok nije obrazovna ili disciplinska alternativa! Zveckanje oružjem neće nikome donijeti dobro, osobito ne mladima. Uostalom, tko će nam vratiti to vrijeme? Nitko.
Kažu nam da vojni rok odgaja mlade. Kažu da nam nedostaje discipline. Ali disciplina se ne uči pod prisilom, već kroz odgovornost, kroz sudjelovanje, kroz slobodu. Mladi žele biti odgovorni – ali nam ne daju priliku! Ne pitaju nas za obrazovanje, ne pitaju nas za zapošljavanje, ne pitaju nas ni za vojni rok. Odgovornost dolazi iz povjerenja, a ne iz kazne.
U govoru smo također podsjetili da ako cilj zaista jest jačanje obrane, to znači da treba investirati u profesionalnu vojsku, u modernu tehnologiju, ozbiljno planirati pričuve i ozbiljno planirati sustave civilne pripravnosti kao što su priprema za poplave, požare, prve pomoći itd. U suprotnome, kratka i masovna regrutacija neće riješiti dugoročne sigurnosne izazove s kojima se susrećemo. Između ostalog, postavili smo legitimno pitanje - čemu stvarati lažan osjećaj sigurnosti? To danas nikome ne treba!
Ako se Hrvatska zaista zalaže za sigurnost i razvoj - neka to i dokaže! Dokažite to kroz dijalog s mladima, kroz uključivanje mladih u izradu politika i kroz uključivanje mladih u donošenje odluka. Mladi trebaju biti partneri, ne objekti politike. Ako se odluke donose bez mladih - donose se protiv mladih!
Na kraju govora, podsjetili smo na naše zahtjeve i glavu poruku:
Zato danas, ovdje i sada, kažemo jasno i glasno: STOP obveznom vojnom roku! Ostajemo solidarni, ostajemo glasni – i ostajemo slobodni. Hvala vam!